četvrtak, 27.09.2007.
Najslabija karika
Vec godinama najuspješniji klub u kratkoj povijesti priznate nam države, Dinamo, pokusava postići europsku ekstazu. Grakću novinari, grakće struka, grakću navijači. Ne žele kao Cezar biti prvi u selu; draže bi im bilo biti zadnji u gradu. Nakon neizbježnog kraha, najelegantnije je krivnju svaliti na nekog Kocha, Schifu ili trenera - jer gdje na argumente više nema odgovora, padaju glave. Zašto Dinamo nije velesila poput Reala ili Intera - ostaje i dalje misterija.
Da li je stvarno tolika katastrofa? Dinamova kasa je puna. Klub u odnosu na ostale hrvatske klubove ne kupuje igrače iz bankrota. Vuče odlične poteze (ma tko je čuo za Eduarda ili Sammira prije nego su došli? Modrića odhebali iz Hajduka?) i pokušava gledati dugoročno. I meni je žao što nismo igrali protiv Reala - to bi bila fešta nogometa u Maksimiru; ali realno, momčad je ograničena. Ne igračima i trenerom, i najboljim navijačima na svijetu. Čak ni upravom. Nego kvalitetom hrvatske lige u kojoj odigraju 2-3 "jake" utakmice po sezoni, i nerealnim i napuhanim očekivanjima javnosti. Ponekad i manjkom sportske sreće. Jedna europska sezona značila bi puno, jer i Eduardo kao neosporna svjetska klasa ima problema s navikavanjem na jake "pitbull" braniče i igru od 93 minute.
Jedno je ostaviti srce 90 minuta na terenu; nažalost drugo je ne biti zakočen. Teško je cijelu godinu igrati sa snom europskih natjecanja; uz malu sportsku motivaciju; jer kada dođu pravi ispiti, ta motivacija djeluje kao uteg.
Kako reče predsjednik Arsenala: Povjerenje se gradi godinama, desetljećima. Ne može veliki klub nastati preko noći. U redu je sanjati, ali ne treba nakon neuspjeha razapinjati :)
ponedjeljak, 24.09.2007.
Papci
"Budala se lako rastaje od svog novca" - nije zalud sjetiti se ponekad. Da je lijepo imati novaca, nije pitanje. Ono što mene muči jest način na koji raspolažemo s njim - u smislu da što ga više gomilamo, to nam postaje bitniji sam po sebi. Na neki način kao da mijenja ono što nam je sreću donosilo dok ga nismo imali toliko. Kao da zaboravljamo da živimo imućnije od skoro 90% svijeta :) Slabo se danas iskreno uživa u nečemu; ne treba zaboraviti činjenicu da smo taj novac zaradili i da treba uživati u plodovima svoga rada. Naravno, kukam jer sam si za to što se napijem često, mogao kupiti stolni nogomet, i guštati daleko više nego u svakoj pivi iznad desete, koja se popije eto zato da se popije. Možda su i godine stigle, pa su neke druge stvari iskočile iz zapećka. Uglavnom, otkada sam raskrstio sa studentskim životom i zaplovio u radničke vode, financijski stojim bolje; kupujem, pomalo guštam ponekad; ali nisam ništa sretniji nego kad sam živio sa minimalnim primanjima. I toga mi je dosta - svečano objavljujem da ću guštati u najljepšim stvarima u životu. Nematerijalnim.
Hebeš opijanje i nekontrolirani shopping. Svima nam treba ljubav ;)
A sad - something completely different!
Sve mi je jasnija Napoleonova izjava u kojoj kaže da je povijest verzija prošlih događaja oko koje su se ljudi usuglasili.
Jedino što se ljudi često ne usuglase pa su članci u trenutno najčitanijoj enciklopediji, wikipediji, pisani na različitim jezicima, ponekad potpuno oprečni. Tako na engleskom možete naći jednu informaciju, na hrvatskom drugu, na njemačkom treću itd. Volio bih da se revizija povijesti ostavi u ruke objektivnih istraživača, kakvim se nadam i sam postati kad se vratim u svoju postojbinu :)
četvrtak, 13.09.2007.
Ako ima toliko...
...zakona... zakonskih tocaka i paragrafa, slova na papiru, kazni, knjiga, odvjetnika, udruga za zaštitu ovoga i onoga; zašto su stupci "crne kronike" puni?
Koliko čitam o neučinkovitosti suda, policije i sličnih nadležnih "organa", stvarno povjerujem da problem leži u definiranju pojmova i sustavu kazni.
Mrkva možda ipak leži u nekom drugom žbunu - imamo mi interne zakone, uklesane negdje u talamusima, primozgovima; samo što se sami ne pridržavamo vlastitih moralnih načela. Radi čega? Lakše je biti zao i neinformiran? Normalno da je lakše biti seljačina. Paradoks vlastitog uma jest da govorimo jedno, radimo drugo a mislimo treće. Možemo to sve pripisati ubrzanoj globalizaciji i lažnoj demokraciji i "slobodi" mišljenja. Činjenica ostaje da su se gnjusne stvari dešavale kroz cijelu povijest ljudskog roda (pogledajmo samo inceste u mitovima, ubojstva, prihvaćene pedofilije u starom Rimu, cijelu krvavu povijest ratovanja i barbarski srednji vijek). Što je to danas toliko drukčije? Apsolutno ništa. I dalje je na snazi prevlast budala, i ignorancija pametnih. Opet je bitnije biti bogat i moćan nego sretan i zadovoljan. Stremljenja su i dalje ista. Slava i novac privlače i zovu kao i govno muhu.
Uglavnom - od onog primata koji je toljagom utučenu ženu vukao za kosu u špilju, postali smo puno sofisticiraniji. Čovjek je bio i ostao ljenčina sa manama koje se ne trudi popraviti.
subota, 01.09.2007.
Nije lijepo smijati se tudjoj nesreci...
..ali ponekad su vijesti stvarno bizarne.
Izbornik srpske nogometne reprezentacije Javier Clemente doživio je u četvrtak navečer u garaži svoje kuće u Saraucu pokraj Bilbaoa nezgodu poskliznuvši se noseći bicikl i nalazi se u bolnici, objavio je u subotu beogradski tisak. Clemente je slomio četiri rebra i ključnu kost, te mu je probijena plućna maramica.
Taj jadni čovjek ili ima garažu na rubu kanjona ili je ovo kao samoubojstvo kad se čovjek izbode 12 puta nožem u leđa i baci se s mosta.
W T F ?!
behold the chicken in human form! :))
U ostalim vijestima:
Jedne švedske novine objavile su karikaturu Muhameda sa psećim tijelom, uz tekst o slobodi govora i vjeroispovjesti.
Pretpostavljam da konkretnu reakciju nećemo dugo čekati. Potpuno sam protiv vrijeđanja tuđih religioznih uvjerenja, te rasnih ili etničkih prepucavanja.
Moram priznati da ne vjerujem u koncept apsolutne slobode. Mora postojati set pravila koji će regulirati količinu gluposti koje mogu proizaći iz mogućnosti da se radi i govori što se hoće. Ljudima ipak na um padaju toliko bizarne i besmislene stvari.
To me opet dovodi do još jedne bitne teme - moći propagande. Cilj je uvjeriti ljude da je baš OVO ono pravo, da je sve drugo loše. Igra se na kartu masovne svijesti koja je često manje inteligencije nego pojedinac.
Generalno razmišljanje je ovakvo - mi ne znamo što je to, ne znamo čemu služi, vjerojatno nećemo to ni koristiti, ako i koristimo bit će to u zanemarivom postotku, ali mi to ŽELIMO SAD I BESPLATNO! I to je naše bogomdano PRAVO! Manje rada, manje znanja, više udovoljavanja sebi, i hop! Na francuskom milijunašu publika pomaže čovjeku i sa 56% sugerira da oko Zemlje kruži Sunce, a ne Mjesec!
Strava jedna.
nedjelja, 26.08.2007.
Teze, tenuze i hipotalamusi - part 2
Što je ljubav? Što je mir, što je blagostanje, mržnja, sloboda? Sve su to samo riječi, same po sebi nebitne. Izrazi su to koji definiraju specijalno stanje ili odnos. Lako ih je zloupotrijebiti, izvrnuti ili krivo protumačiti. Riječi nisu toliko bitne koliko osjećaj koji nose - zato ljudima koji vole simplificirani život, koji nemaju vremena za dublje poimanje općeprihvaćenih stvari, imponiraju fraze koje za njih nose određeni smisao. Da li je bitnije biti voljen, ili čuti volim te? Nitko nije cijepljen od generalizacije, vlastitog egotripa i simplifizacije, zato nije nista loše naglasiti svoje osjećaje riječima; ali i dalje stoji da je bez pravog poriva to samo isprazno bacanje fraza. Inteligentni ljudi cijene istinu, zato što je istina, poput harmonije, ili kozmičkog reda varijabla do koje je put puno trnovitiji nego do kaosa i disonance. Kaos je prirodno i iskonsko stanje stvari - budući da je za uvođenje reda potrebno potrošiti energiju. Dovoljan primjer je izgled mojeg stana. Ponekad se riječi od prevelike upotrebe istroše u umu, i tada im opet treba pridati značenje kakvo zaslužuju.
Banalan primjer jest moja omiljena tema komunizma. Ta riječ je kroz godine upotrebe od utopističkog sistema prerasla u sinonim za vrstu vladavine, koja je sa originalnom idejom jedino dijelila ime, u smislu da su se začetnici partija u komunističkim zemljama po vlastitim riječima vodili Marxovim idejama o besklasnom društvu. Nažalost, imamo priliku vidjeti koliko je to neslavno završilo - od kulta ličnosti (Castro, Lenjin, Tito, Mao), preko zatiranja slobodnog mišljenja i osnovnih ljudskih prava, te potpunog odsutsva demokracije, što se manifestiralo u činjenici da se u vladavini naroda najmanje pitalo narod; do stravične činjenice da projekcije i studije broj direktnih i indirektnih žrtava takve vladavine procjenjuju od 23 do 110 milijuna. U svjetlu tih činjenica komunizam ne možemo promatrati samo kao ideju, nego moramo gledati globalni utjecaj te ideje na ljudski rod. Nakon svega postoje ljudi koji još uvijek žale za Jugoslavijom, za "boljim" vremenima komunizma, u kojem se bolje živjelo? Kako tko. Bolje se živjelo jedino preko tuđih leđa, preko šutnje i odbijanjem samom sebi prava na slobodno mišljenje i izražavanje istog.
Ekonomski rast se desio - posebice u bivšem SSSR-u, u kojemu je ekonomija od 1925-83 narasla za faktor 10 (jako puno :D ) Neke države nisu bile toliko sretne, npr Istočna Njemačka je od 90% produkcije zapadne sestre u 1936 spala na 60% 1954. Ekonomski boom u SSSR-u može se velikim dijelom pripisati transformaciji iz predindustrijske faze. Doduše, sada je poznato da su te brojke fabricirane, te da je rast bio daleko manji; dokaz je da je SSSR od žitnice Europe nakon procesa kolektivizacije postao uvoznik žita. Industrijalizacija komunističkih zemalja direktno je utjecala i na ekologiju, čega je najbolji primjer Aralsko jezero.
Ako već pričamo o komunizmu, da bar znamo o čemu pričamo.
Neznanje je vrlo opasna stvar. Iz taštine, iz priklanjanja masi, osobne zatucanosti i uskih pogleda na svijet, bez volje i vještine da ih prošire, ljudi brane "svoje" stavove a u biti nisu ni sami svjesni o čemu pričaju. Primjer je reakcija HNS-a na propovjed kardinala Bozanića. Citirat ću obje strane, ostavljam vama zaključak.
"Netko to danas, ako se već ranije nije smjelo, i ovdje u Istri mora pitati, mora govoriti i upoznavati mlade da ono što se olako naziva antifašizmom često puta u Istri, kao i drugdje u Hrvatskoj, nije bilo ništa drugo doli pokrivanje zločina. Za zločine partizana, za koje nitko nije odgovarao, nije moglo, a ne može ni danas biti pokriće to što su činili fašisti i nacisti. Jer ovdje su sve tri protuljudske ideologije činile zločine naizmjenično. Zar danas još netko može povjerovati da bi se antifašizmu oduzela vrijednost ako se jasno progovori o zločinima i zločincima s komunističke strane?"
Odgovor:
Nemoguće je ne reagirati na sve učestalje i intenzivnije izjave Katoličke crkve o antifašizmu, a izjava u kojoj je uzoriti kardinal Josip Bozanić izjednačio antifašizam s nacizmom i fašizmom - strašna i vrlo opasna. Takve izjave ne daje ni najekstremnija desnica.
Boras Mandić
Katolička crkva u Hrvatskoj danas nije spremna da u ovom društvu zauzme položaj i ulogu koju bi trebala imati - ulogu širenja vjere i nauka crkve, već izmišljajući progonitelje pokušava sebe prikazati žrtvom, a aktere tih proganjanja nasilnicima i mrziteljima vjere, što ne odgovara istini.
Zenil Oblak
Otvoreno želimo reći da je Crkva u Hrvata neprikriveno bliska desnim, konzervativnim, pa i nacionalističkim pozicijama političkog spektra, odnosno HDZ-u te da je HDZ, tuđmanovski i posttuđmanovski uvijek koristio Crkvu kao svog najboljeg lobista na izborima, dok smo mi liberalnog svjetonazora očito, što se tiče Crkve, eksponenti sotone na ovome svijetu, što je naravno smiješno i nije vrijedno komentiranja.
Željko Grujičić
Vratite se na zadnju rečenicu kardinala, pa opet na odgovore (koji nemaju veze sa onim što je u biti izrečeno) i zapitajte se tko je tu lud, i shvatit ćete koliko se riječi koriste kao fraze za izvrtavanje i zaluđivanje masa. Ti pobornici antifašizma i komunističkog uređenja opet pokušavaju vodu okrenuti na svoj mlin; valjda misle da su nedodirljivi i bezgriješni, ili prepametni i neprozirni. Ja mislim da računaju na naviknutost ljudi na opresiju i totalitarizam, te na neodoljivu privlačnost ogovaranja u vinskim podrumima.
Znam znam. Zadavio sam i fulao opet 10 bitnih poanti.
Ne zaboravite da ću komentare koji mi se ne svide pokopat odgovorom :)))
do tipkanja...
petak, 24.08.2007.
Vijesti i crtice...
Kako i vi možete izgledati kao Putin
Jovanka Broz provozala se Beogradom
Lana i Marina - koja je Miss Ekrana 2007.
Lindsay Lohan izbjegla suđenje, ali mora u zatvor
Putin postao nova ruska gej-ikona
itd itd itd
O tempora, o mores!
Vrijeme bi bilo, da se priručnik o besmrtnosti izmijeni. Uz današnji utjecaj medija koji dopiru do dalekih i izoliranih duša, navala je stoke sitnog zuba koji u potrazi za objektivima i slavom koriste sve svoje atribute. Što svaki moćnik želi - još moći; rekla je Oracle u Matrixu. Ja bih još dodao - što svaki slavan čovjek želi? još slave! Neka imena ostala su uklesana u bezvremenski kamen besmrtnosti; bilo svojim podvizima, dosezima, intelektualnom vrijednošću, neograničenom moći u svojem selu; danas se imena klešu nekim novim principom - principom novca i moći. Zanimala nas ili ne jednostavna činjenica što je paris hilton jela za doručak i koji joj dezen nosi džukela, te i takve informacije čuče ispod kamena, na plakatima, na portalima, svugdje; kreirajući podsvjesnu želju za još. U svijetu gdje se informacije šire brzinom munje na sve kontinente, imamo priliku još više uzdizati mit osoba sa egom veličine mt everesta, a pilećim mozgom. Treba doduše paziti da se u procesu naš mozak ne pretvori u pileći, a ego u amebu- uz informaciju što je netko jeo za doručak i s kim nikada ne stoji što je danas jeo onaj mali afrikanac koji tu i tamo zaluta na neku stranicu. Koga to zanima i zašto? Podsvjesno, gledajući bijedu, plašimo se nje i radije gledamo bogatstvo sanjajući dan kad ćemo i sami biti bogati i slavni.
U to ime, uživajte u nekim činjenicama ;)
Skoro 3 milijarde ljudi preživljava s manje od 2 dolara dnevno.
Skoro milijardu ljudi, ulazeći u 21. stoljeće, ne zna pročitati knjigu ili se potpisati.
1% godišnjeg svjetskog proračuna za naoružavanje dovoljno je za godišnje obrazovanje SVAKOG djeteta na Zemlji.
20% najbogatije populacije koristi 86% svjetskih resursa.
Godine 2000, otprilike 1,7 milijuna djece je bezrazložno umrlo zbog razine siromaštva.
Zemlje u razvitku plaćaju otprilike 13 dolara kamata za svaki dolar kredita.
Nekoliko stotina najbogatijih ljudi posjeduju koliko i najsiromašnijih 2,5 milijarde.
1,8 milijardi ljudi koji imaju pristup vodi u okviru 1 km, ali ne u vlastitom kućanstvu, koriste otprilike 20l vode dnevno. U prosjeku, osoba u Velikoj Britaniji troši 50l vode dnevno za WC, a u Americi prosjek je 600l vode po osobi.
12% svjetske populacije koristi 85% vode.
Otprilike 0,13% populacije kontrolira 25% svjetskih resursa i bogatstva.
sad malo na konkretne brojke, u svjetskim razmjerima (referenca - 1998)
Na kozmetiku je u SAD-u potrošeno 8 bilijuna dolara.
Na sladoled u Europi 11 bilijuna dolara.
Hrana za kućne ljubimce u Europi i SAD-u - 17 bilijuna dolara.
Cigarete u Europi - 50 bilijuna dolara.
Alkohol u Europi - 105 bilijuna dolara.
Vojni proračuni u svijetu (to je samo oficijelna brojka) - 780 bilijuna dolara.
Ovo su otprilike izračunati mogući troškovi univerzalnog pristupa osnovnim socijalnim potrebama u svijetu, za sve:
Osnovno obrazovanje za sve - 6 bilijuna dolara.
Voda i higijena za sve - 9 bilijuna dolara.
Održavanje reproduktivnog zdravlja za sve žene - 12 bilijuna dolara.
Osnovna prehrana i zdravlje - 13 bilijuna dolara.
Nema smisla dalje nabrajati... you get the point.
Svijet nam ide u kurac - pridružite se bogatima i slavnima ili umrite kao i oni drugi. Ionako ovakvi niste vrijedni niti bitni.
ponedjeljak, 20.08.2007.
Obavijest
Dragi prijatelji i suradnici, štovane kolegice i ostali:
Koferi i borše su spakirani! Sutra ujutro letim za Zadar, gdje sam već unajmio čamac. Ne očekujte me baš brzo!
Zašto? Da li sam ja to čuo, zašto? Pa u kojoj pećini živiš, o vjerni upijatelju mojih svevremenskih slova?! Ne znaš li, da plavim našim morem navodno krstari paris hilton??? Nizvodno i uzvodno. Događaj godine u Hrvata, a i šire.
Čini mi se da ipak ne moram nigdje letjeti - dovoljno se ležerno prošetati do najbližeg dućana po paštetu - vjerojatno kao naša Jadranka Kosor iskače iz iste.
Tko je uopće ta žena poslovično muškog imena? Sigurno neka glumica, pjevačica, političarka, spisateljica? Ma kakvi hehehe. Nije niti starleta - naziv koji neobrazovani novinari prišiju kad ne znaju kako bi definirali nekoga tko je u centru zanimanja, a u biti se ničim ne bavi. Šiljarica - to definitivno je. Ali i više od toga. Raspisujem natječaj za točnu definiciju, točan naziv koji bi opisao mladu osobu sa golemom količinom naslijeđenog novca i još većom potrebom za ludim trošenjem istog. Nemojte zaboraviti ni karakteristiku razmaženice, te osobe promiskuitetnog ponašanja. I naravno, opsesivnom željom za popularnošću i slavom.
U isto vrijeme vijest o rekordno niskom nivou leda na Arktiku spada u rubriku Zanimljivosti.
I po neznamkojiput proširujemo horizonte ljudske gluposti.
četvrtak, 16.08.2007.
...
yippie....
Once a year we celebrate
With stupid hats and plastic plates
The fact that you were able to make
A trip around the sun
And the whole gang gathers round
With gifts and laughter to abound
And we let out a joyful sound
And sing this stupid song
Happy birthday!
Now you're one year older!
Happy birthday!
Your life still isn't over!
Happy birthday!
You've not accomplished much
But you didn't die this year
I guess that's good enough
So let's drink to your fading health
And hope you don't remind yourself
The chance of finding fame and wealth
Decrease with every year
Does it feel like you're doing laps
And eating food and taking naps
And hoping that someday perhaps
Your life will hold some cheer
Happy birthday!
What have you done that matters?
Happy birthday!
You're starting to get fatter
Happy birthday!
It's downhill from now on
Try not to remind yourself
Your best years are all gone
If cryogenics were all free
Then you could live like Walt Disney
And live for all eternity
Inside a block of ice
But instead your time is set
This is the only life you get
And though it hasn't ended yet
Sometimes you wish it might
Happy birthday!
You wish you had more money
Happy birthday!
Your life's so sad it's funny
Happy birthday!
How much more can you take?
But your friends are hungry now
So cut the stupid cake!
Happy birthday!
Happy birthday!
Happy birthday, dear...
srijeda, 15.08.2007.
Sedma umjetnost
Trilogija "Matrix"
Zadnji puta gledao sam ovu trilogiju u kinu. Sjećam se da mi je, kao i onima koji nisu prespavali film, puno stvari ostalo nejasno. Nakon ponovljenog gledanja, shvatio sam da je bolje ne mozgati previse i prihvatiti stvari kako se dešavaju. Puno je zabavnije, a u krajnjoj liniji to i jest cilj filma - zabaviti publiku. One stvari koje ne možemo shvatiti, kako, zašto - tu su valjda samo kao pokušaj redatelja da zbune gledatelje i da ovi nakon toga kliknu: Kako dubok film! Nije dubok. Najdublja poruka koju nosi jest ta da ljubav stoji iznad svega; ali to je ionako jedna od očitijih stvari u životu. Živcira kraj prvog dijela, skoro kao trailer za Supermana. Uz upotrebu vrlo dobrih specijalnih efekata, te zanimljive premise o futurističkoj nadmoći robota kojoj parira jedino ljubav, dobrog odabira glumačke ekipe, te uz očekivanje ničega više osim dobre zabave, ovu trilogiju preporučujem uz tonu kokica u kišno poslijepodne.
Trivia:
Uloga Nea bila je originalno namijenjena Johhnyju Deppu. Ulogu su odbili i Ewan McGregor, Will Smith, Val Kilmer i Brad Pitt, a također je u planu bio i Leo di Caprio. Ulogu je ipak dobio Keanu Reeves :)
Uloga Morpheusa bila je ponuđena Seanu Conneryju, a u igri su bili i Gary Oldman i Samuel L. Jackson.
Uloga agenta Smitha bila je ponuđena Jean Renou. Srećom, radije je glumio u Godzilli.
Rush hour je film o kojem ne treba trošiti previše riječi. Neobavezna je to akcijska komedija sa svim šablonama koje obilježavaju taj žanr. Jackie Chan i Chris Tucker kao partneri obećavaju upravo to; a zašto ja uopće spominjem uopće taj film? Zato što sam se podsjetio da često izbačene scene, te neuspjeli pokušaji pružaju više zabave nego sam film.
Uz tu izjavu pripremio sam vam malo takvih scena iz popularne serije "Prijatelji". Onima koji su imalo pratili taj show bit će urnebesno smiješnih scena :) Uživajte.
Preuredjenje bloga...
Mišljenje je kao šupak - svatko ga ima, reče u nekom izdanju Prljavog Harryja Clint Eastwood. Šesterostruki oskarovac, u zadnje vrijeme jedan od prominentnijih redatelja, vjerojatno zna o čemu govori. Duboko promišljajući, dođoh do zaključka da je bolje da svoje komentare koje se imalo dotiču politike, posebice politike našeg sjebanog poluotoka, ostavim za neka druga mjesta, vrijeme i publiku.
Suspregnite uzdahe ogorčenja, razjareni plebše! Lako vama, vi samo čitate i smijuckate se, slagali se vi ili ne! Kakvog smisla ima da ja i dalje piskaram svoje mišljenje, kad ionako svak danas ima diplomu iz politologije, lingvistike, medicine i športa? "Diskusije" se svode na "tako je" i "nije tako". Ovako je bolje, a ne onako. Pa ljudi moji, uvijek je dobro! Može i bolje, a moze i lošije. Pitanje je samo hoćemo li se voditi ljudskim moralom ili ljudskom glupošću. Možda nisam elokventan poput nekog M.L. Kinga, mozda nemam karizmu Mandele, figuru Renate Sopek ili glas poput Stentora, ali stojim iza svega što kažem, i pokušavam argumentirati svoje izjave. Baš zato ne bih bio uspješan političar. Zašto? Zato što se moć u politici zasniva na iskorištavanju ljudske gluposti. Kao što smo već naučili - to je jedini neograničeni resurs na kugli zemaljskoj.
Avaj! Ovo je ipak moj blog, moj prostor, i iskoristit ću svoje pravo i priliku da dam završnu riječ, završni udarac svim vatrenim pobornicima jugoslavenskog totalitarnog režima i voljenog nam druga Tita:
Makar vjerojatno znate sve pjesme napamet, i koje je to republike on bio "predsjednik", i di je rođen i sve, za mene niste drukčiji od ovog ovdje lapana. Mogu se smijati u facu i njemu i vama: MWHAHAHA!!!
Da, buduć da se odričem konstruktivnog pisanja postova na ovu temu, na svakom komentaru koji mi se ne svidi, dobit ćete i prikladno spuštanje i prcanje. Ne recite da niste bili upozoreni ;)
Howgh!
